Samoispunjavajuće proročanstvo

Kad misliš da možeš i kad misliš da ne možeš - u oba slučaja si u pravu!

Henry Ford

Šezdesetih godina prošlog stoljeća psiholozi Robert Rosenthal i Lenore Jacobson proveli su eksperiment u osnovnoj školi u San Franciscu u kojoj je Jacobson ujedno bila i ravnateljica. Na početku školske godine proveli su testiranje kognitivnih sposobnosti (inteligencije) učenika, te su slučajnim odabirom 20 posto onih koji su postigli prosječne rezultate "proglasili" darovitima. Učitelje nisu informirali o stvarnim rezultatima njihovih testova već su im rekli da posjeduju visok potencijal te je za očekivati da će biti iznimno uspješni u narednom razdoblju dok učenicima, na temelju provedenog testiranja, nije dana nikakva povratna informacija. Na kraju školske godine ponovili su testiranje kognitivnih sposobnosti učenika i utvrdili da su oni koji su bili okarakterizirani kao daroviti postigli značajno bolje rezultate. Ovim eksperimentom je Rosenthal namjeravao i uspio potvrditi tzv. Pigmalionov efekt*, otada poznat i kao Rosenthalov efekt, koji se manifestira u vidu naših očekivanja da će drugih ljudi ispoljavati određeno ponašanje, a onda i sami (nesvjesno) djelujemo na takav način da povećavamo vjerojatnost pojave tog ponašanja kod druge osobe. U slučaju kada vjerujemo u pozitivna i korisna svojstva ili učinak tvari i predmeta koji ih objektivno nemaju tada se govori o placebo efektu koji je posebno zastupljen u medicini. Odnosi se na postignuta poboljšanja i ostvarene željene ishode koji su zabilježeni u znanstvenim i kliničkim studijama kod pacijenata koji su bili uvjereni u učinkovitost terapije koju primaju iako u stvarnosti nisu dobivali nikakvu značajnu terapiju. Uvjerenje osobe da prepisana terapija neće pozitivno djelovati ili da će dodatno pogoršati njeno trenutno stanje poznato je kao nocebo efekt. Pigmalionov i placebo efekt spadaju u tzv. samoispunjavajuća proročanstva.    

Znala sam! ili kako nam uvjerenja kreiraju stvarnost

Samoispunjavajuće proročanstvo (engl. Self-Fulfilling Prophecy) je fenomen koji se očituje u posjedovanju uvjerenja ili očekivanja od sebe i drugih ljudi, (s)tvari, situacija ili događaja da će se ponašati, utjecati/djelovati ili odvijati na određeni način pri čemu se mi sami, najčešće svjesno, ponašamo i djelujemo tako da doprinosimo većoj vjerojatnosti da se naša uvjerenja potvrde a očekivanja ispune. Ovaj pojam je osmislio američki sociolog Robert Merton i definirao ga kao pogrešnu predodžbu o situaciji koja potiče pojavu novih obrazaca ponašanja koji djeluju u smjeru da se početno pogrešna pretpostavka o situaciji obistini. Drugim riječima, događa se da naša uvjerenja i očekivanja, utječući na naše ponašanje, dovedu do nastanka okolnosti i posljedica koje uzrokuju da se, u konačnici, stvarnost doista s njima i podudara. Pojedinac kreator samoispunjavajućeg proročanstva je najčešće nesvjestan da ga je stvorio i kako ono djeluje na njegovu stvarnost bez obzira radi li se o uvjerenju vezanom uz samoga sebe, druge ljude i interakcije koje s njima ostvarujemo, predmete, situacije ili događaje. Mehanizam samoispunjavajućeg proročanstva je uvijek isti i učinkovit te može dovesti do cikličkog ponavljanja (ne)poželjnih misli i ponašanja.

Dakle, kad vjerujemo u neku pretpostavku o sebi ona povećava vjerojatnost da ćemo se u skladu s njom i ponašati i time je potkrijepiti u stvarnosti, a što će opet dovesti do učvršćivanja navedene pretpostavke kao i ponavljanja ponašanja koje ju potvrđuje opet u budućnosti. Analogno tome, kad gajimo određena uvjerenja o nekome drugome najvjerojatnije ćemo se prema toj osobi ponašati na takav način koji će kod nje potaknuti ponašanje koje će potkrijepiti naše prvotno uvjerenje i time ga dodatno učvrstiti. Ukratko, ono u što vjerujemo materijalizira se i postaje vidljivo kroz naše, ali i tuđe ponašanje u interakciji s nama.

Kada naša uvjerenja i pretpostavke o nama ili drugima imaju poželjne ishodne onda nas to ne zabrinjava i ne primjećujemo tu povezanost, no kada rezultiraju ponavljanjem neželjenih posljedica onda ćemo i sami primijetiti da smo upali u tzv. začarani krug. Cikličko ponavljanje negativnih uvjerenja i misli o samima sebi i životu značajan je okidač za pojavu depresije.

Pričam si priču...

Prisutnost fenomena samoispunjavajućeg proročanstva uočena je u najrazličitijim područjima ljudskog djelovanja provedbom brojnih psihologijskih i sociologijskih istraživanja u laboratorijskim (kontroliranim) uvjetima, ali i u prirodnom okruženju. Mertona je posebno zanimalo njegovo manifestiranje u kontekstu rasnih predrasuda i diskriminacije. Primjerice, osobe koje pripadnike druge rase smatraju intelektualno inferiornima će izbjegavati ulaziti u razgovor i interakciju s njima i time si oduzimati priliku da kroz neposredno iskustvo potvrde, ali i opovrgnu svoju pretpostavku. Potvrdu samoispunjavajućeg proročanstva u međuljudskim odnosima pružili su brojni eksperimenti u kojima se manipuliralo očekivanjima ispitanika o drugoj osobi s kojom će tek ostvariti prvi kontakt. Ispitanici kojima je rečeno da će upoznati pristupačnu, duhovitu i toplu osobu su se drukčije prema njoj ponašali nego kad im je rečeno da se radi o nekome tko je suzdržan, hladan i hostilan. U prvom slučaju su ispitanici imali tendenciju i sami biti otvoreni, pričljivi i prijateljski nastrojeni, a u drugom distancirani i oprezni. U konačnici su očekivanja nametnuta ispitanicima za posljedicu imala da je ponašanje sugovornika najčešće zrcalilo ispoljeno ponašanje ispitanika, nastalo pod utjecajem očekivanja, i time potvrdilo u stvarnosti neutemeljeno početno očekivanje. Istraživanje samoispunjavajućeg proročanstva u kontekstu partnerskih odnosa (Biggs, 2009.) pokazalo je da ukoliko jedan partner stalno očekuje da će ga onaj drugi prevariti povećava se vjerojatnost da se to stvarno i dogodi. 

U ekonomiji se ovaj fenomen jasno očituje na burzama kada tržišni akteri zbog očekivanja rasta
cijena dionica počnu pojačano kupovati dionice i tako stvore povećanu potražnju. Uslijed toga doista i dođe do rasta cijena dionica, a početno očekivanje biva ispunjeno.

Proročanstvo kao sudbina

Jedan od najpoznatijih primjera samoispunjavajućeg proročanstva u književnosti je mit o Edipu, sinu tebanskog kralja Laja i Jokaste. Njegovom ocu je u proročištu u Delfima rečeno da će ga rođeni sin ubiti i oženiti kraljicu. Tri dana nakon rođenja sina, Laj je uzeo novorođenče i probušio mu i zavezao noge, te ga ostavio na planini Kitara. Tamo ga je pronašao jedan od pastira i odnio ga na dvor korintskog kralja Poliba i njegove žene Merope koji su ga kasnije usvojili i po njegovim otečenim nogama nazvali "Oidipus". Ne znajući za svoje pravo porijeklo, kao odrastao odlazi u delftsko proročište i tamo doznaje da će ubiti oca i oženiti majku. U želji da to spriječi ne vraća se kući već odlazi u Tebu. Na putu sreće kralja Laja u pratnji čuvara koji mu, misleći da je razbojnik, ne dozvoljava da prođe dalje te ga Edip ubija ne znajući da je on njegov pravi otac. Time je ispunjen prvi dio proročanstva. Dolazi u Tebu u kojoj nailazi na krilato čudovište sa ženskom glavom i tijelom lava - Sfingu koja terorizira stanovništvo i proždire prolaznike koji ne znaju odgovor na njenu zagonetku "Tko ujutro hoda na četiri, popodne na dvije, a navečer na tri noge?". Odgovorom "čovjek" Edip je točno riješio njenu zagonetku te oslobodio Tebu od Sfinge koja se bacila u more. Za nagradu je proglašen nasljednikom kralja Laja. Tako Edip postaje kralj Tebe, a njegova prava majka kraljica Jokasta njegovom ženom čime se ostvario i drugi dio proročanstva. S Jokastom je dobio četvero djece te dugo i sretno vladao Tebom dok se jednog dana nije pojavila neizlječiva zaraza. Edip tada pošalje Jokastinog brata Kreonta u Delfe da sazna istinu o zarazi koja je harala Tebom. Proročanstvo iz Delfa objavljuje da će zaraza koju su poslali bogovi nestati kada se pronađe ubojica kralja Laja te Edip kreće u potragu i dolazi do spoznaje da je on taj koji je ubio svog oca kralja Laja i oženio svoju majku Jokastu. Nakon razotkrivanja istine, Jokasta se objesila, a Edip sam sebi iskopao oči. Kreont postaje kralj Tebe i protjeruje ga iz grada. Slijepi Edip, u pratnji svoje starije kćeri Antigone, godinama luta po svijetu i na kraju umire u Kolonu, svetoj šumi pored Atene.

Kako izaći iz začaranog kruga?

S obzirom na sposobnost samoispunjavajućeg proročanstva da se, jednom uspostavljeno, dalje opetovano ponavlja postavlja se pitanje možemo li ga i na koji način deaktivirati pogotovo u situacijama kada "radi" protiv nas. Teorija izbora Williama Glassera, koja predstavlja osnovu realitetne terapije, polazi od pretpostavke da je čovjekovo funkcioniranje ishod međudjelovanja fizioloških (tjelesnih) reakcija, emocija, misli i ponašanja te da možemo birati svoje misli i ponašanje dok nad fiziologijom i emocijama nemamo direktnu kontrolu. U skladu s
tim, a kako bismo se othrvali mehanizmu samoispunjavajućeg proročanstva kada nam ono ne ide u prilog možemo pokušati sljedeće:

• osvijestiti svoja očekivanja i uvjerenja o sebi, drugima, situacijama i imati ih na umu kad odlučujemo što misliti i kako se ponašati u određenim životnim situacijama
• biti u sadašnjem trenutku i iz tog "mjesta" promatrati sugovornike i okolnosti umjesto stvaranja priča i pretpostavki o njima u našoj glavi (pogotovo ako smo skloni "katastrofičnim" scenarijima)
• otkriti u kojim se začaranim krugovima vrtimo i što možemo poduzeti/promijeniti da ih zaustavimo raditi na uklanjanju negativnih uvjerenja, pogotovo onih koja nas ometaju u ostvarivanju željenih ciljeva ili održavanju skladnih međuljudskih odnosa
• svjesno i s namjerom oblikovati pozitivna uvjerenja koja će nas podržati u našim težnjama i postignućima
• u međuljudskim odnosima što manje pretpostavljati i podrazumijevati, a što više komunicirati (posebno vrijedi za postavljanje pitanja ako imamo nedoumica o tome što netko drugi misli ili osjeća)
• dati si u zadatak da u ljudima i situacijama primarno tražimo i pronalazimo pozitivne karakteristike i iz te pozicije izabiremo kako ćemo im pristupiti (ako nam iskustvo i tada potvrdi suprotno barem znamo da smo pokušali).

* Pigmalion je bio grčki kipar i ciparski kralj koji se zaljubio u skulpturu koju je od bjelokosti isklesao po uzoru na svoju idealnu ženu. Nazvao je Galatea ("ona koja je bijela poput mlijeka"), odijevao u haljine i ukrašavao nakitom te proglasio svojom ženom. Zbog toga se pronio glas da je sišao s uma. Božica ljubavi i ljepote Afrodita mu se smilovala i oživjela kip nakon čega su se Pigmalion i Galatea i u stvarnosti vjenčali.

Izvorno objavljeno: Inkubator sreće (24.07.2020.)

https://www.inkubatorsrece.com/index.php/samoispunjujuce-prorocanstvo/