Knjiga: Pletenica moje bake
Margarita Ivanovna glavna je junakinja romana "Pletenica moje bake" (Naklada Ljevak, 2020.) njemačke spisateljice ruskih korijena koja piše pod pseudonimom Alina Bronsky. Bivša balerina sa suprugom Čingizom i unukom Maksom živi u domu za izbjeglice u malom njemačkom gradu gdje su se skućili napustivši Rusiju u potrazi za boljim životom.
Kada sam bio još manji, pretpostavljao sam da je baka otela djeda kako bi joj pomagao u svakodnevici i za nju izvršavao sitne zadatke: išao u kupovinu (pri čemu je svaki puta donio sve pogrešno), popravio stol, popeo se na stolicu da promijeni žarulju ili s najviše police dohvati staklenku za zimnicu. Baka je naime imala strah od visine. Jednom se popela na nisku hoklicu pa briznula u plač, jer se, paralizirana od panike, nije više usudila sići. Djed joj je pohrlio pružiti ruku, odveo je do naslonjača i držao je za ruku dok se nije pribrala. U tom mi je trenutku postalo jasno da je uz nju dobrovoljno i da on, za razliku od mene, u svako doba može otići.
Margarita je u potpunosti posvećena Maksovom odgoju, a posebno je zabrinuta za njegovo zdravlje. Smatra ga vrlo osjetljivim i nesposobnim za normalan život čime opravdava svoju pretjeranu fiksaciju na njega. Njeni postupci mu češće više štete nego koriste. U stvarnosti, Maks je vrlo inteligentan i posve zdrav dječak. Margo, kako je od milja oslovljava suprug Čingiz, je vrlo energična i požrtvovna osoba. Ništa joj nije teško napraviti za njene najmilije. Ona zna što je najbolje za sve njih. Ona drži sva četiri kuta kuće i njena je riječ uvijek zadnja. Ipak, djed i unuk pronalaze načine da povremeno izmaknu njenoj kontroli i priušte si sitne radosti koje im ona sama ne bi dopustila.
Svoju potrebu za socijalizacijom u novoj sredini, ali i da bude od koristi Margarita usmjerava na susjedu Ninu, samohranu majku djevojčice Vere, a u svoju pomagačku misiju uključuje i supruga. Čingizov angažman oko Ninine selidbe u novi stan rezultira njihovom ljubavnom vezom.
S vremenom mi je postalo žao što se djed i Nina preda mnom još uvijek prave kao da jedno drugome nemaju što reći, kao da treća četkica u kupaonici doista pripada muškarcu bez lica kojeg sam izmaštao, kao da je dobro poznatu kutiju cigareta pokraj limenke za čaj zaboravio neki gost. Što je više Ninin stan bio opipljiv kao drugi dom moga djeda, to mi je vrtoglavija bila pomisao da za svaki život postoji više od jedne verzije. Možda je teoretski i za mene bilo moguće činiti nešto drugo nego srkati protisnuti karfiol, promatrajući pritom baku kako plete pletenicu.
Situacija se dodatno komplicira kad Nina ostane trudna i rađa malog Čingiza koji je likom i imenom, isti svoj otac. No, čak i tada se Margarita ne može othrvati svom porivu spasiteljice i pod svaku cijenu želi brinuti o suprugovom novorođenom sinu i Maksovom ujaku. Također, jednako tako skrbi i za Ninu iako ona to ni na koji način ne traži, štoviše, odbija. Ipak, s vremenom se uspostavlja neobična simbioza dvije obitelji koja počiva na ljubavi Margarite i Nine prema "velikom" i "malom" Čingizu.
"Ponekad mislim da su moja majka i tvoja baka u braku", šapnula mi je Vera na uho.
"Neee, ta njih dvije se mrze", odvratio sam, kao da to isključuje brak.
"Pletenica moje bake" podsjeća nas da se ljubav manifestira u najrazličitijim oblicima, da spašavajući druge nerijetko spašavamo sebe, da je oprostiti nekad puno lakše nego što se čini, da ne povrjeđujemo druge s namjerom da se oni osjećaju loše već izabiremo trnovit put do vlastite sreće.
"Mislim, nije da meni ne nedostaje. Gledam te jadničke s kojima je radio i mislim si: isti su kao on, a opet različiti. Bezizražajnih lica, prazna pogleda. Čingiz je bio tih, ali pametan čovjek. Toliko me je volio, sve je učinio za mene, klečao preda mnom samo da pristanem na brak. Zbog njega sam napustila pozornicu. Ne zato što sam bila prestara. Ne zbog slomljenog palca. Samo zbog njega. Sve za obitelj koja te povuče na dno i upropasti. Znaš, ne mogu ja sve - i troje djece i depresivnu ženu, i sva gradilišta. Svaki čovjek ima granice."
Osim ovog djela, književni opus Aline Bronsky, obuhvaća romane "Scherbenpark" (2008., nominiran za prestižnu europsku nagradu "Ingeborg Bachmann" i za nagradu "German Young Adult Literary Prize"), "Najljuća jela tatarske kuhinje" (2010., nominiran za nagradu "Deutscher Buchpreis" i za nagradu "Literaturpreis des Kulturkreises der deutschen Wirtschaft"; uvršten među deset najboljih knjiga 2011. godine prema izboru The Wall Street Journala i The Huffington Posta), "Just Call Me Superhero" (2014.) i "Posljednja ljubav babe Dunje" (2015.).
Izvorno objavljeno: budidobro.com (24.12.2020.)