Knjiga: Parovi u zatočeništvu
Objava knjige "Parovi u zatočeništvu" (Vorto Palabra, 2019.) priskrbila je Esther Perel 2006. godine titulu međunarodnog autoriteta u području partnerskih odnosa i seksualnosti. Ova Belgijanka živi i radi u New Yorku kao psihoterapeutkinja i konzultantica brojnih tvrtki diljem svijeta.
U veljači 2013. održala je svoj prvi TED govor pod naslovom Tajna žudnje u dugovječnim odnosima, a u svibnju 2015. uslijedio je još jedan pod naslovom Preispitivanje nevjere... govor za sve koji su ikada voljeli. Oba su dosegnula višemilijunski broj pregleda, a knjiga Parovi u zatočeništvu u međuvremenu je prevedena na 25 jezika i uživa status svjetskog bestselera. Upravo u njoj Perel opisuje interakciju između potrebe za sigurnošću (ljubav, pripadnost i bliskost) i potrebe za slobodom (erotska želja, avantura i distanca) u partnerskim odnosima otkrivajući njenu vrlo složenu i konfliktnu prirodu.
Ljubav počiva na dvama stupovima, prepuštanju i autonomiji. Naša potreba za zajedništvom blisko je povezana s potrebom za odvojenošću. Jedno ne postoji bez drugoga. Kad je udaljenost prevelika, ne može biti povezanosti. No intenzivna povezanost briše odvojenost dvaju zasebnih pojedinaca. Tada više ništa nije potrebno nadići, nema mostova koje je potrebno prijeći, nema nikoga na drugoj strani koga je moguće posjetiti, nema unutarnjeg svijeta u koji je moguće ući. Kad se ljudi stope - kad dvoje postanu jedno - povezivanje se više ne može dogoditi. Više nema nikoga s kim bismo se mogli povezati. Stoga odvojenost uvjetuje povezanost: to je ključni paradoks prisnosti i seksa.
S jedne strane, partnerstvo počiva na bliskosti, povezivanju i voljnom odricanju dijela osobne slobode kako bismo funkcionirali kao par, a s druge i dalje trebamo svoj osobni prostor i vrijeme, vlastiti identitet i samostalnost. Istodobno želimo osjećati duboku povezanost s partnerom ali i neograničenu slobodu da budemo svoji.
Ako je ljubav čin mašte, prisnost je čin ostvarenja. Čeka da se ushit smiri kako bi strpljivo ušla u vezu. Sjeme prisnosti su vrijeme i ponavljanje. Odabiremo jedno drugo opet i iznova, te tako stvaramo zajednicu dvoje ljudi.
Neke od svojih potreba zadovoljavamo isključivo kao zasebne individue, a druge kao dio para, grupe ili šire zajednice. Tijekom našeg života, one nikada nisu jednako zastupljene i intenzivne pa tako niti iste važnosti na našem popisu prioriteta. No, nisu samo potrebe ono što utječe na naš partnerski odnos - tu su iskustva iz naše primarne obitelji (odnos roditelja između sebe i prema nama), uvjerenja i vrijednosti koje su nam odgojem usađeni kao i uvriježene norme i pravila društva u kojem živimo.
Erotska je prisnost otkrivanje sjećanja, želja, strahova, očekivanja i borbi unutar seksualne veze. Kad otkrijemo svoje najdublje žudnje, a osoba koju volimo sasluša nas i prihvati, sav sram nestaje. To nas je iskustvo u stanju neizmjerno osnažiti i podariti nam moć u kojoj se stapaju naše srce, tijelo i duša. Kad uspijemo u isti prostor smjestiti ljubav i seks, daleko iza sebe ostavljamo bojišnicu na kojoj e sukobljavaju puritanizam i hedonizam.
Esther Perel naglašava promjene koje su s vremenom nastale na razini cijelog društva (primarno se referira na američko) kad je u pitanju definiranje pojma monogamije koji opisuje partnerski odnos kao ekskluzivnu vezu dvoje ljudi. Podsjeća nas da je ne tako davno u prošlosti monogamija označavala imati jednoga partnera za cijeli život, a danas to također znači i imati više partnera tijekom života ali u različito vrijeme. Tako je s vremenom sukcesivna monogamija postala jednako prihvatljiva društvena norma kao i apsolutna monogamija zbog čega autorica potiče čitatelje na promišljanje i preispitivanje svojih uvjerenja o partnerskim vezama, braku, ljubavi, žudnji... Trebamo li se u svojim intimnim vezama ravnati po društvenim normama ili si možemo dopustiti slobodu kreiranja vlastitih pravila igre zajedno s partnerom koja će nas oboje činiti sretnima, a našu vezu dugovječnom?
Nevolje se pojavljuju kad monogamija prestane biti slobodan izraz odanosti i postane oblik prisilnog pristajanja.
Ključna razlika partnerskog i ostalih bliskih odnosa počiva na seksualnosti, a koja, pak, živi od žudnje, spontanosti, slobode, zaigranosti, uzbuđenja... Upravo taj aspekt partnerstvu daje dodatnu dubinu i kompleksnost. Kako pomiriti bliskost, poznatost i odanost koja nastaje iz ljubavi sa težnjom za novim, nepoznatim, pustolovnim pa čak i opasnim koje raspiruje žudnju. Nemogućnost pomirenja onoga što jača ljubav i onoga što potiče žudnju nerijetko za posljedicu ima nevjeru u partnerskim odnosima i gotovo da se može reći koliko je preljubnika toliko je i različitih razloga za nevjeru. Svoju drugu knjigu The State of Affairs: Rethinking Infidelity objavljenu 2017. godine, Esther Perel je posvetila upravo ovoj temi.
Ljubav u dugotrajnim vezama pati od jedne velike iluzije - mislimo da nam partneri doista pripadaju. No prava je istina da su oni nepobitno odvojeni od nas i zauvijek ostaju nesagledivo tajanstveni. Čim ovo počnemo shvaćati, kontinuirana žudnja postaje stvarna mogućnost. Uvijek me zadivi kako nagla prijetnja statusu quo (afera, zaljubljenost, produljena odsutnost ili čak stvarno dobra svađa) često uspijeva iznenada rasplamsati žudnju. Samo strah od gubitka može dati novi sjaj starim cipelama, tako ih savršeno prelakirati da izgledaju kao nove.
Zbog konfliknog odnosa ljubavi i žudnje te činjenice da onome što nam je svakodnevno pred očima i na dohvat ruke, lako znamo zaboraviti vrijednost (jednako vrijedi za stvari kao i za ljude), Perel je promovirala koncept erotske inteligencije kao umijeća balansiranja između prisnosti i odvojenosti, očekivanog i iznenađujućeg, društveno prihvatljivog i "samo nama privlačnog"... Svaki dan iznova potvrđivati povezanost i sigurnost koja proizlazi iz ljubavi među partnerima, ali i stvarati seksualnu napetost i privlačnost kao da se po prvi put susreću nije nimalo lagan zadatak, ali da vrijedi truda potvrdit će svatko tko jest ili je ikada bio u kvalitetnom i ispunjavajućem partnerskom odnosu.
Spontanost je sjajna ideja, no sve što bi se trebalo "jednostavno dogoditi" u vezi koja traje neko vrijeme, zapravo se već dogodilo. Sad se par mora potruditi da se stvari događaju. Seks u dugotrajnoj vezi je seks s namjerom. "Nisam mogao odoljeti" mora postati "Ne želim odoljeti." "Pali smo jedno drugome u zagrljaj" mora postati "Daj da te zagrlim." "Jednostavno smo kliknuli" mora postati "Možemo li večeras kliknuti?" Želim pomoći pacijentima da se naviknu na novi smisao seksualnosti - da je svjesno priznaju i entuzijastično prigrle kao dio svog života koji zahtijeva iscrpno zalaganje.
Bilo da ste u braku ili vezi ili, pak, tek težite tome, ova će vas knjiga potaknuti na osvještavanje i preispitivanje uvjerenja koja imate o partnerskim odnosima kao i obrazaca ponašanja koje u njima iskazujete. Kakav partnerski odnos imate, a kakav biste očekivali da bude? Što vi sami, a što vaš partner možete učiniti da uzajamna ljubav i žudnja žive u skladnoj i postojanoj kohabitaciji sa svojim vlasnicima pod istim krovom?
Izvorno objavljeno: budidobro.com (19.03.2020.)