Knjiga: Bolest kao put & Bolest kao govor duše

Psiholog i psihoterapeut Thorwald Dethlefsen i liječnik Ruediger Dahlke, njemački su autorski dvojac koji je objavom knjige "Bolest kao put" (Naklada Ljevak, 2017.) ponudio posve novi pogled na bolest. Poznati slogan U zdravom tijelu zdrav duh u njihovoj interpretaciji bi glasio Zdravim duhom do zdravog tijela. Već s prvom rečenicom predgovora čitatelju postaje jasno da je ono što će uslijediti drukčije od uvriježenog poimanja zdravlja i bolesti.

Ova knjiga je neugodna, jer čovjeku oduzima bolest kao alibi za neriješene probleme. Mi želimo pokazati da bolesnik nije nedužna žrtva nekih nesavršenosti prirode, nego je i sam počinitelj zločina. Pritom ne mislimo na štetne tvari iz okoline, civilizaciju, nezdrav život ili slične poznate "krivce", nego bismo htjeli u prvi plan staviti metafizički aspekt bolovanja. Simptomi se s tog gledišta pokazuju kao tjelesne izražajne forme psihičkih sukoba i svojom su simbolikom u stanju razotkriti pacijentov problem.

Čitatelji koji će između korica ove knjige očekivati pronaći upute za neki novi zdravi životni stil koji uključuje baš onu pravu, dugo traženu učinkovitu kombinaciju uravnotežene i raznolike prehrane, izbjegavanja pušenja i konzumacije alkohola, tjelovježbe, meditacije, boravka u prirodi, optimalne količine sna pa do izbjegavanja tzv. stresnih situacija, ostat će prikraćeni za željene spoznaje. S druge strane, oni koji podržavaju uvjerenje da su sva oboljenja u svojoj suštini psihosomatskog porijekla u ovoj će knjizi pronaći puno razloga da ga u budućnosti još ozbiljnije prigrle.

Bolest je stanje čovjeka, koje upućuje na činjenicu da čovjek u svojoj svijesti više nije u redu, odnosno u harmoniji. Taj gubitak unutarnje ravnoteže manifestira se u tijelu kao simptom. Simptom tako postaje signal i nositelj informacija, jer on svojim nastupanjem prekida dosadašnji tijek našeg života te nas tjera da mu poklonimo pozornost. Simptom nam signalizira da smo bolesni kao ljudsko, kao duhovno biće, to jest da smo izgubili ravnotežu svojih unutarnjih snaga. Simptom nas izvješćuje o tome da nam nešto fali.

...

Fali nam svijesti i zato imamo simptom.

U prvom poglavlju autori predstavljaju svoj koncept nastanka i razumijevanja bolesti, a osvrću se i na to kako je tretira tradicionalna medicina. Ona se bavi simptomima te ih više ili manje učinkovito otklanja, privremeno ili trajno, dok uzroci ostaju nezamijećeni, odnosno izvan fokusa njene pozornosti i djelovanja.

Naš jezik je psihosomatski. Gotovo sve formulacije i riječi kojima izražavamo psihička stanja i procese izvode se iz tjelesnih iskustava. Čovjek može razumjeti i shvatiti samo ono što jednom može uhvatiti ruka ili na što može stati nogom.

...

Tko je naučio čuti psihosomatsko dvostruko dno jezika, u čudu će ustanoviti da bolesnik o svojem psihičkom problemu najčešće pripovijeda još dok govori o svojim tjelesnim simptomima: jedan vidi tako slabo da stvari uopće jasno ne raspoznaje - drugi je prehlađen i pun mu je nos - sljedeći se ne može sagnuti, jer je tako krut - jedan ne može više ništa progutati - drugi ne može zadržavati stvari kod sebe - jedan ne može slušati, a drugi bi od svrbeža najradije pobjegao iz vlastite kože. Ovdje ne treba mnogo tumačiti - može se samo slušati, kimnuti glavom i ustanoviti: "Bolest čini iskrenim!".

U drugom dijelu knjige predstavljene su slike bolesti sa pripadajućim simptomima i dano je njihovo tumačenje kroz prizmu koncepta opisanog u prvom dijelu. Autori su obradili simptome najrazličitijih infekcija, glavobolje, smetnji probavnog, dišnog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Nisu izostavili ni kožna oboljenja, psihičke dijagnoze kao ni rak i sidu. Dotiču se i teme seksualnosti i trudnoće kao i zašto se nekim ljudima češće, a drugima rjeđe događaju nezgode tijekom života.

Često pitanje "tko je kriv za nezgodu?" sa sobom već donosi središnje odgovore: "Nisam više mogao na vrijeme zakočiti" govori da neki čovjek u svom životu neki razvoj (primjerice zanimanje) ubrzava do te mjere da taj razvoj počinje ugrožavati sam sebe. Valjalo bi to shvatiti kao poziv da provjeri sva ubrzanja u svom životu i pravodobno smanji brzinu. Odgovor: "Jednostavno ga nisam vidio", jasno pokazuje da taj čovjek i u svom životu previđa nešto važno.

Dethlefsen i Dahlke promoviraju ideju da ne postoje različite bolesti već samo jedna, a to je čovjekovo "loše osjećanje" koje se manifestira kroz različite slike bolesti s kojima se pojedinac suočava dok god ne ukloni njegov(e) uzrok(e).

Njemačko izdanje knjige "Bolest kao put" prvi put je objavljeno 1983. godine, a svoju dopunu i proširenje je dobilo u knjizi "Bolest kao govor duše" (Naklada Ljevak, 2018.) koju je, gotovo desetljeće poslije, samostalno napisao Reudiger Dahlke. On bolest vidi kao priliku za ponovnu uspostavu sklada između tijela i duše, stoga su obje knjige pisane na način da nakon predstavljanja simptomatske slike određene bolesti slijedi set pitanja koja bi oboljelog trebala potaknuti na razmišljanje i dovesti do uzroka. Ako se disbalans na psihičkoj, odnosno duševnoj razini ignorira i potiskuje on će se u nekom trenutku materijalizirati u obliku određenih simptoma u tijelu. "Loše osjećanje" koje je dotada čovjek osjećao na neopipljivoj razini kao npr. emocije tuge, ljutnje ili straha, osjećaj nepripadanja ili neuklopljenosti, "življenja tuđeg života" i sl. , ali je to zanemarivao i odbijao osvijestiti intenzivnije mu se ukazuje kao konkretna bolest. Ona ga ometa u normalnom funkcioniranju i zahtijeva njegovu pozornost. Drugim riječima, ono što već neko vrijeme postoji na nevidljivoj duševnoj razini, u jednom trenutku se jasno reflektira i na vidljivoj tjelesnoj razini. U knjizi Bolest kao govor duše Dahlke još jednom potvrđuje i dodatno pojašnjava taj princip analogije, a ne kauzalnosti u tumačenju nastanka bolesti.

Fizičari su kauzalnost zamijenili simetrijom objašnjavajući da su posljednji nama shvatljivi zakoni - zakoni simetrije. Analogijsko razmišljanje stare medicine, izraženo u Paracelsusovoj rečenici "mikrokozmos = makrokozmos" ili u osnovnom načelu ezoterije "kako gore, tako i dolje, odnosno kako unutra tako i vani", blisko je tom poimanju simetrije. Kad oblik i sadržaj, tijelo i dušu, čovjeka i svijet promatramo kroz analogiju, bliže smo stvarnosti nego kad tražimo uzroke, jer fizika potvrđuje da svijet ne određuje kauzalna konsekutivnost (jedno za drugim), već sinkrona paralelnost (jedno pored drugog).

U drugom dijelu knjige, kao i u "Bolest kao put", autor objašnjava pojedine bolesti polazeći, doslovno, od glave do pete (stopala). Posebno poglavlje posvećuje raku te ga detaljnije tumači iako je već bio obrađen i u prvoj knjizi, no kako se radi o jednom od vodećih uzroka smrtnosti svjetske populacije svaka dodatna informacija je dobrodošla. Zadnje poglavlje knjige bavi se starenjem koje je sve aktualnija tema jer su razvoj medicine, podizanje kvalitete zdravstvene skrbi te viši ekonomski standard produžili životni vijek pa se sve brojnije čovječanstvo treće dobi suočava sa zdravstvenim poteškoćama koje dolaze s godinama.

Sve što nam nedostaje da bismo ozdravili nalazi se u našoj sjeni, a kako je ne možemo i ne želimo vidjeti, projiciramo je na projekcijske plohe. Naši su neprijatelji vanjske projekcijske površine koje nam pokazuju što na sebi ne podnosimo i zato preziremo na drugima. Simptome bolesti većina ljudi doživljava kao unutarnje neprijatelje. Naše tijelo stoga postaje ploha za projekcije naših omraženih osobina. Uspijemo li ljubiti vanjske i unutarnje neprijatelje, dolazi do ozdravljenja. Uspjeh je to lakši što smo sposobniji prepoznati bolest kao govor duše. Tada bolest postaje put.

Za čitanje ovih dviju knjiga dovoljno je nešto slobodnog vremena i minimum interesa za temu, no za istinsko prihvaćanje i razumijevanje njihovog sadržaja te njegovu primjenu na sebi treba i zrnce hrabrosti.

Izvorno objavljeno: budidobro.com (17.10.2019.)

https://budidobro.com/dobra-knjiga-bolest-kao-put/

Ukoliko se želite dodatno informirati o holističkom pristupu bolestima i očuvanju zdravlja preporučujemo pročitati i knjige "Kada tijelo kaže ne" i "Lijek za strah".