Gaslighting - izbezumi pa vladaj!

Kazališna predstava "Plinsko svjetlo" (engl. Gas Light) britanskog dramatičara Patricka Hamiltona iz 1938. godine i njene filmske adaptacije iz 1940. i 1944. donose priču o mladom bračnom paru Manningham u Londonu viktorijanskog doba. Jack je šarmantan i podmukao kriminalac koji namjerno izluđuje svoju ženu Bellu, bogatu nasljednicu, ne bi li se tako domogao njenog bogatstva. Upravo je naslov ove drame odnosno filmova poslužio da se gaslightingom nazove vrsta psihološkog zlostavljanja koje obuhvaća prepredenu manipulaciju i kontrolu nad žrtvom koja, s vremenom, počinje sumnjati u vlastitu percepciju, pamćenje i prosuđivanje. Postaje nesigurna u svoje sposobnosti, sliku o sebi (gubi samopouzdanje), a u konačnici i vlastitu interpretaciju stvarnosti i "zdrav razum". U hrvatskom jeziku se pojam gaslighting najčešće opisuje kao "izluđivanje" ili "zbunjivanje". Zlostavljač namjerno i sustavno žrtvi plasira lažne informacije čiji je krajnji cilj učiniti je potčinjenom fizički, psihički i financijski. U početku se rado o sitnim lažima koje postupno prerastaju u nešto puno ozbiljnije, a ukoliko žrtva preispituje ono što joj se servira kao istina često i sama biva optužena za laganje. U svojim namjerama zlostavljač se neće zadržati samo na žrtvi već će protiv nje pokušati okrenuti i članove obitelji i prijatelje. Iako je manipulacija raširena metoda kojom se utječe na druge (npr. na kupce kroz marketinške aktivnosti), u slučaju gaslightinga ona nije samo sredstvo uvjeravanja žrtve u nešto već i njene kontrole.

Taktike gaslightinga

Stručnjakinja za mentalno zdravlje dr.sc. Stephanie Moulton Sarkis u svojoj knjizi "Gaslighting: Recognize Manipulative and Emotionally Abusive People - and Break Free" (Da Capo Lifelong Books, 2018.) kao karakteristične taktike gaslightinga navodi sljedeće:

• Otvoreno laganje - zlostavljač očito i besramno laže žrtvu i na taj način je dovodi u stanje da više nije sigurna u istinitost bilo čega što izgovori čime joj povećava nesigurnost i čini je nesretnom.
• Poricanje izrečenog - iako je nešto doista rekao zlostavljač uvjerava žrtvu u suprotno. U potpunosti odbacuje stvarnu činjenicu i tako dovodi žrtvu u stanje da se preispituje.
• Neusklađenost riječi i djela - zlostavljač redovito govori jedno, a radi drugo stoga je važno obratiti pažnju na njegovo ponašanje, a ne riječi.
• Zadiranje u ono što je najvrjednije - zlostavljač će napadati i kritizirati žrtvu vezano uz ono što joj je iznimno važno poput osobnog identiteta ("bila bi dobra da nemaš toliko nedostataka"), obitelji, djece...
• Davanje lažne nade - zlostavljač će povremeno i pohvaliti žrtvu što će je dodatno zbuniti nakon redovitog kritiziranja. Pozitivna epizoda će poljuljati žrtvino mišljenje o zlostavljaču ("Pa možda i nije toliko loš."), a ustvari se radi o još jednom proračunatom pokušaju koji će rezultirati žrtvinom nesigurnošću i preispitivanjem stvarnosti. U konačnici, žrtva će uglavnom biti pohvaljena isključivo za nešto što je od koristi zlostavljaču.
• Projiciranje - zlostavljač će redovito žrtvi pripisivati svoje nedostatke. Česte optužbe, iako potpuno neosnovane, dovode žrtvu u stanje da se ima potrebu stalno opravdavati i braniti. Na taj način se pažnja žrtve preusmjerava sa zlostavljačevog na njeno vlastito ponašanje.
• Okretanje drugih ljudi protiv žrtve - zlostavljač pronalazi ljude koji će stati na njegovu stranu, a protiv žrtve. Žrtvi komentira kako su ti ljudi rekli nešto protiv nje ili se slažu s njim da je ona npr. beskorisna, predebela, neukusno odjevena i sl., a da to čak i ne mora biti istina. Iako će takve informacije biti prezentirane kao dobronamjerne i pokušaj da se žrtvi osvijeste njeni nedostaci kako bi na njima poradila, stvarni cilj je poljuljati njeno samopouzdanje i narušiti sliku koju ima o sebi.
• Dijagnosticiranje ludila - ogovara žrtvu pred drugima, propitkuje njezin zdrav razum i navodi ih na zaključak kako s njom nešto nije u redu. S vremenom otvoreno uvjerava druge i samu žrtvu da nije psihički zdrava.
• Proglašavanje drugih lažljivcima - zlostavljač žrtvu uvjerava da su drugi ljudi, pa i oni najbliži, protiv nje i da joj lažu iz različitih (izmišljenih) razloga. Jedino joj on govori istinu i samo njemu može vjerovati. Cilj ovih nastojanja je izolirati žrtvu od drugih (pa i najbližih ljudi) i učiniti je još ovisnijom o njemu.
• Postupno iscrpljivanje žrtve - od početnih povremenih laži i usputnih kritika zlostavljač s vremenom povećava učestalost i intenzitet svog razarajućeg djelovanja na žrtvu zbog čega i vrlo osviješteni pojedinci mogu upasti u zamku gaslightinga poput žabe u kipućoj vodi iz basne Oliviera Clerka koja se temelji na stvarnom fizičkom eksperimentu čiji je zaključak: "Ako se temperatura vode ne povećava više od 0.02˚C u minuti, žaba nastavlja sjediti u loncu dok na kraju skuhana ne ugine. Pri bržem zagrijavanju vode od navedenoga, žaba iskače i preživljava". Postupno i blago zagrijavanje vode povisuje tjelesnu temperaturu žabe, a da ona to ne primjećuje. Kad voda počne ključati, žaba više ne može kontrolirati tjelesnu temperaturu i pokušat će iskočiti no kako je dotada već ostala bez snage nije u stanju to i napraviti. Stoga ugiba u kipućoj vodi, a da ništa nije poduzela da se spasi. Da je žaba uronila u vodu zagrijanu na 50 ˚C odmah bi iskočila i preživjela, a ovako ostaje u vodi koja je, iako sve toplija, podnošljiva za njezinu tjelesnu temperaturu te njeno postupno zagrijavanje ne doživljava opasnim po svoj opstanak.

U komunikaciji se zlostavljač služi rečenicama poput "Nisam to nikada rekao(la)/učinio(la).", "O čemu govoriš?", "Opet zaboravljaš.", "Pretjeruješ.", "Uzrujavaš se oko ničega.", "Daj se smiri.", "Izvrćeš stvari.", "To je bila šala.", "Prestani izmišljati stvari.", "Ti si kriv(a).", "Nije ti dobro.", "Tako si osjetljiv(a).", "A da potražiš pomoć?", "Uvijek nešto s tobom.", itd.

"Ispiranjem mozga" do potpune kontrole

Taktikama gaslightinga služe se zlostavljači (obiteljski i oni u poslovnom okruženju), diktatori i vođe kultova. Uglavnom samo prema žrtvi pokazuju svoje pravo lice, a svima drugima se predstavljaju kao sasvim drukčija i ugodna osoba. Obično se radi o pojedincima koji imaju poremećaj osobnosti (najčešće narcisoidni) i psihopatama. Theodore L. Dorpart u svojoj knjizi "Gaslighting, the Double Whammy, Interrogation, and Other Methods of Covert Control in Psychotherapy and Psychoanalysis" (Jason Aronson Inc., 1996.) provođenje gaslightinga smatra "ispiranjem mozga" koji za cilj ima uništiti sustav vjerovanja žrtve kako bi ga se zamijenilo drugim.

Dugotrajna izloženost gaslightingu rezultira urušavanjem žrtvinog samopouzdanja i pozitivne slike o sebi te porastom osjećaja nesigurnosti, tjeskobe, depresije i bespomoćnosti pa čak i razvojem posttraumatskog stresnog poremećaja. Na taj način zlostavljač povećava svoju moć nad njom i lakše je može iskorištavati u ostvarivanju svojih osobnih interesa.

Prema knjizi dr. sc. Robin Stern "The Gaslight Effect: How to Spot and Survive the Hidden Manipulation Others Use to Control Your Life" (Harmony, 2018.) najvjerojatnije ste izloženi gaslightingu ako:

• se stalno preispitujete oko svega (kakvi ste kao osoba, donosite li dobre odluke, jeste li dovoljno dobri prema drugima, jeste li preosjetljivi...)
• ispričavate se svima oko sebe, a posebnu zlostavljaču
• osjećate zbunjenost
• nesretni ste (iako naizgled za to ne postoje opravdani i objektivni razlozi)
• prešućujete informacije obitelji i prijateljima
• dojma ste da je nešto jako krivo, ali ne znate precizirati što
• počinjete lagati zlostavljaču kako biste izbjegli kritiku i optuživanje
• teško donosite jednostavne odluke
• dvaput promislite prije nego zapodjenete razgovor na neke teme
• čini vam se da ne možete učiniti ništa kako spada i svakodnevno vrtite po glavi što ste sve radili i hoćete li zbog nečega biti napadnuti ili izloženi kritici
• izbjegavate neposredan razgovor sa zlostavljačem i radije to činite preko posrednika
• čini vam se da ste nekad prije bili sigurniji u sebe, opušteniji i veseliji, a sada ste očajni i nesretni.

Vjerovati sebi prije nego bude prekasno

Kako bi se žrtva uspješno othrvala gaslightingu u njegovom začetku i izbjegla pogubne posljedice efekta "kuhane žabe" poželjno je:

• Vjerovati sebi - ako vam se čini da ste u nekom odnosu (partnerskom, prijateljskom, poslovnom...) izloženi psihičkom zlostavljanju vjerujte onome što vidite, čujete i osjećate.
• Ustrajati u svojim mišljenjima i procjenama - ako ste sigurni u svoje prosudbe ne odstupajte od njih ma koliko vas druga strana razuvjeravala ili napadala.
• Okružiti se pozitivnim i dobronamjernim ljudima - provodite vrijeme i budite u kontaktu s ljudima koji vas prihvaćaju i vole kakvi jeste i s kojima se osjećate ugodno. Neka vam oni posluže kao "drugo mišljenje" u procjeni situacija oko kojih se niste usuglasili sa zlostavljačem.
• Razotkriti zlostavljača - dati na znanje zlostavljaču da ste svjesni njegovih pokušaja manipuliranja i zbunjivanja.
• Prekinuti odnos - ako se zlostavljanje nastavlja i nakon otvorenog suočavanja zlostavljača s njegovim ponašanjem najbolje je okončati vezu, prijateljstvo ili poslovnu suradnju.

U partnerskim odnosima, zlostavljač će često pribjeći tzv. "usisavanju" (engl. hoovering) kad primijeti da ga žrtva želi napustiti. Obasipat će je ljubavnim izjavama, hvaliti i isticati njene pozitivne osobine. Također, uvjeravati će je kako će se njihov odnos promijeniti na bolje. U slučaju da žrtva odluči ostati u odnosu, situacija se vrlo brzo vrati na staro.

Izvorno objavljeno: budidobro.com (27.03.2021.)

https://budidobro.com/gaslighting-jeste-li-zrtva-manipulacije-izludivanjem/