Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi

Izdavač: Vorto Palabra d.o.o.

Godina izdanja: 2021.

Prijevod: Jelena Pataki

Koliko vremena je dovoljno da se odljubimo od osobe s kojom smo u braku ili vezi? I što je to što će presuditi našoj ljubavi? Puno malih usputnih sitnica ili neko veliko zamjeranje preko kojeg naprosto ne možemo prijeći? Lauren i Ryanu bilo je potrebno jedanaest zajedničkih godina veze i braka da prijeđu put od zaljubljenosti do omraženosti. Na prvi pogled čini se da postoje samo dvije mogućnosti: da pod svaku cijenu ostanu u braku u kojem oboje nisu više sretni ili da razvodom okončaju svoje muke. No, nakon što odrade zajednički brainstorming i iznesu sve ideje koje su im pale napamet na temu kako pokušati razrješiti nezadovoljavajuću situaciju, odlučuju se za nešto treće i poprilično nekonvencionalno – razdvojit će se na godinu dana tijekom kojih se neće ni čuti ni vidjeti. U tom razdoblju im je sve ostalo dopušteno, a po njegovom isteku će se ponovno sastati i odlučiti što će napraviti sa svojim brakom.

Godina dana razdvojenosti se za oboje pretvara u putovanje u svoju nutrinu, ponovno otkrivanje svojih potreba i želja te preslagivanja prioriteta. Također, Lauren više vremena posvećuje obitelji: sestri Rachel, bratu Charlieju, mami i baki, a o svojim unutarnjim previranjima redovito izvještava prijateljicu i kolegicu Milu. Taylor Jenkins Reid njihove životne priče vješto isprepliće s Laureninom koristeći ih kao kontekst unutar kojeg Lauren promišlja o svom životu i ponašanju uspoređujući se s njima i promatrajući kako se oni nose sa različitim životnim situacijama. Roman je napisan jednostavnim, reklo bi se, svakodnevnim izričajem i s puno humora čime nas može navesti na zaključak da se radi o lepršavom štivu koje se brzo čita i još brže zaboravlja. No, dojam koji će ostaviti na čitatelja ovisit će o onome koji ga čita i o njegovoj spremnosti da u okviru naizgled stoput prožvakane teme ("bračni problemi") i donekle predvidljivog zapleta i raspleta uoči naizgled jednostavne rečenice s nimalo plitkim značenjem (Ne svađamo se oko novca ni ljubomore ni komunikacijskih vještina. Svađamo se jer ne znamo biti sretni. Svađamo se jer nismo sretni. Svađamo se jer više ne usrećujemo jedno drugo.).

Laureninu i Ryanovu priču gotovi svi bračni parovi i dugogodišnji partneri doživjet će bliskom i poznatom jer su neka iskustva gotovo univerzalna, čast iznimkama. Ipak, svaki odnos dvoje ljudi ima svoja nepisana pravila i dinamiku. Svaka veza ima svoj specifičan algoritam uspjeha i ako upadne u fazu funkcioniranja na autopilotu koje, potom, obično završi nezadovoljstvom jednog ili oba partnera, ključno je ponovno otkriti i aktivirati taj algoritam kako bi se povratila svježina u partnerskom odnosu. Naravno, ako obje strane još uvijek smatraju svoj odnos vrijednim ulaganja truda. Ova knjiga T. Jenkins Reid na simpatičan i nenametljiv način poziva na dublje promišljanje o kvaliteti naših obiteljskih, partnerskih i svih drugih važnih odnosa te što mi možemo poduzeti i dati od sebe da oni budu što skladniji na zadovoljstvo svih uključenih strana.

Što nam se dogodilo?
Čujem glas u svojoj glavi, oštar i jasan. Više ga ne volim. To mi govori. Više ga ne volim. I možda mi srce još i više slama činjenica da, duboko u duši, znam kako ni on ne voli mene. Sve sjedne na svoje mjesto. U tome je kvaka, zar ne? Zato se toliko svađamo. Zato se ne slažem ni s čime što on govori. Zato ne mogu podnijeti sve što sam prije podnosila. Zato se ne seksamo. Zato se nikada ne trudimo ugoditi jedno drugome. Zato nikada nismo zadovoljni jedno drugim.
Ryan i ja smo dvoje ljudi koji su se nekoć voljeli.
Kako je to divno bilo biti.
Kako je to tužno postati.