Sofía Segovia: Žamor pčela

Izdavač: Egmont d.o.o.

Godina izdanja: 2022.

Prijevod: Anka Katušić Balen

Meksikanka Sofía Segovia učiteljica je kreativnog pisanja, scenaristica i direktorica komunikacija, no, prije svega, zaljubljenica u knjige. "Žamor pčela" je njen drugi roman koji je, po objavi, proglašen književnim otkrićem godine i uvršten na liste najprodavanijih romana u Meksiku, ali i u drugim zemljama španjolskog govornog područja. U njemu je S. Segovia ispisala priču o životu obitelji Morales iz perspektive najmlađeg djeteta i jedinog sina Francisca Moralesa i Beatriz Cortés–Morales, Francisca Mlađeg. Doživjevši pozne godine, Francisco Morales Mlađi vraća se u vrijeme djetinjstva i u svom sjećanju oživljava osobnosti i sudbine svojih najbližih, ali i živopisne karaktere žena i muškaraca koji su radili kao posluga ili nadničari na obiteljskom imanju Moralesovih u blizini gradića Linaresa na sjeveru Meksika. 

Francisco Mlađi rodio se početkom 20. stoljeća u vrijeme političkih previranja, pučeva i građanskih ratova poznatih pod nazivom Meksičke revolucije. Turbulentne društveno–političke prilike zajedno s pandemijom španjolske gripe zahtijevale su od njegovih roditelja, prvenstveno oca, donošenje rizičnih odluka o čijim ishodima je ovisilo preživljavanje i financijska budućnost obitelji. Progovarajući kroz sjećanja Francisca Mlađeg, S. Segovia vješto portretira glavne i sporedne likove, čineći ih vrlo životnima, a posebno mjesto među njima zauzima Simonopio, dječak koji je, odmah po rođenju, napušten i ostavljen u blizini imanja Moralesovih, a kad je pronađen bio je zaštićen pčelinjim pokrovom što mu je odmah priskrbilo epitet čudnovatosti.

Uz noge Nane Reje, ispod saća pčela koje su ga okružile, Simonopio je naučio usmjeriti i izoštriti pogled. I kad su letjele u košnicu, odmalena ih je pojedinačno razlikovao, kad bi vidio kako saće napuštaju rano, u nadi da će se popodne točno vratiti. Naučio je prilagoditi život pčelinjoj satnici i vrlo je brzo naučio udaljiti se od ležaja, gdje su ga držali po danu, u pokušaju da se približi i slijedi po vrtu svoje neumorne prijateljice. Nana Reja, koja se uskoro vratila svojoj drvenoj nepomičnosti, bdjela je nad njim, tiho ali ustrajno. Više ga nije hranila, ali od prvog je dana najavila da pčelarčića mora hraniti kozjim mlijekom i medom, najprije krpom, pa žlicom iz šalice. Prvih dana nije dopustila da djetetu itko priđe, u strahu da će mu nauditi neki zlonamjernik ili će ga neki dobronamjernik ugušiti ako mu dade jesti kao svakom drugom djetetu.

Iako zbog rascjepljene usne nikada nije razvio dar govora, Simonopio je postao neizostavnim članom obitelji i sa svojim udomiteljima je komunicirao na sebi svojstven način. Franciscu Mlađem bio je najbolji prijatelj i stariji brat kojeg nije imao. Unatoč začudnoj pojavnosti, stalnoj okruženosti pčelama i izostanku uobičajene komunikacije, Simonopio je svojom dobronamjernošću i iznimnom intuicijom zadobio povjerenje obitelji Morales. Upravo je tim svojim osobinama pomagao u donošenju odluka koje su ih uspješno vodile kroz godine političke i društvene nestabilnosti.

Bolje je ne prisjećati se tijekom tvog života, ne tih događanja, kojima si svjedočio: mali sedmogodišnjak, u subotu, na svoj toliko priželjkivani rođendan. Nagon za opstanak prebacio te u neku mračnu tamnicu, u dubine uma, u okrutnu stvarnost tih minuta, tih sati i sljedećih dana, pa ti omogućio da vrlo brzo opet budeš zdrav i razdragan dječak, koji će se pretvoriti u uspješnoga muškarca, uravnoteženog i sretnog. Tu si stvarnost zatvorio u krletku, ali ključić nisi bacio, i danas je, znaš, dan da je izneseš na svjetlo. Vrijeme je upotpuniti priču, popuniti rupe. Sve.

"Žamor pčela" svojom fabulom, likovima, atmosferom i stilom pripovijedanja baštini naslijeđe velikih latinoameričkih spisateljskih imena i u njemu je moguće uživati na različite načine: kroz dojmljive likove i njihov bogat unutarnji svijet, ali i međusobne odnose; napetu radnju i neočekivane događaje; opise krajolika, ali i društveno–političkih prilika u Meksiku s početka prošlog stoljeća. Ovo je roman koji nas podsjeća na nepredvidivost života, na nužnost prihvaćanja nepromjenjivog, ali i borbe u želji da nešto promjenimo; na činjenicu da je život uvijek kombinacija dobrog i lošeg i da testira našu izdržljivost i odlučnost da ustrajemo i iz njega izvučemo ono najbolje bez obzira na sve.    

Izvorno objavljeno: budidobro.com (30.08.2023.)

https://budidobro.com/knjiga-zamor-pcela-recenzija/