Kornjača i zec u utrci života

U jednoj šumi, uz ostale životinje, živjeli su zec i kornjača. Zec je slovio za najbržu životinju u šumi i kad god bi mu se ukazala prilika ismijavao je kornjaču radi njezine sporosti. U jednom trenutku kornjači prisjedne njegovo izrugivanje te ga izazove na utrku. Zec, uvjeren u svoju pobjedu, prihvati njen izazov. Na dan utrke sve životinje iz šume su se okupile kako bi svjedočile natjecanju kornjače i zeca. Pale su čak i neke oklade. Odmah na početku utrke zec je brzo odmaknuo i ostavio kornjaču daleko iza sebe. Negdje na pola puta do cilja odlučio je odmoriti i gricnuti koju mrkvicu. Nakon što se pošteno najeo, prevario ga je san te je ubrzo čvrsto zaspao. Za to vrijeme kornjača je polako, ali postojano napredovala putem i pretekla uspavanog zeca koji se probudio u trenutku kada je ona prelazila preko cilja. Iako se bacio u trk nije ju uspio dostići i izgubio je utrku.

Ova nas basna podsjeća da ne smijemo podcjenjivati važnost upornosti u jednadžbi postizanja uspjeha i uvijek dati sve od sebe u postizanje cilja koji nam je važan umjesto "fušati" uljuljani na "staroj slavi". Također, imajući na umu da osobine životinja u basnama personificiraju osobine ljudi možemo joj pristupiti i kao metafori načina na koji se ljudi razlikuju u spremnosti i brzini ostvarivanja ciljeva i promjena u životu. Tako "ljudi kornjače" sporo i mukotrpno idu prema ciljevima koje si postave u životu dok "ljudi zečevi" od pojave ideje do njene realizacije utroše puno manje vremena. Oni se naprosto sjure prema cilju, ponekad toliko brzo da kad ostvare cilj shvate da to čak i nije ono što su stvarno željeli i da su se možda malo i zaletjeli. Ili tijekom te svoje trke izgube cilj iz vida i skrenu na neku potpuno drugu stazu i stignu na neko drugo, neočekivano odredište (što i ne mora uvijek biti loše). Ali nema veze, ponovo pokrenu proces razmišljanja o tome što je to što žele pa se opet bace u trk poput zeca, odnosno u akciju.   

S druge strane, "ljudi kornjače" često dugo stoje na mjestu iako su definirali cilj. Onda učine koji korak naprijed pa zastanu. Pa kalkuliraju, bore se sa svojim strahovima i nesigurnostima, a onda opet krenu. Njihov put do cilja traje i traje jer im je oklop (zamislimo da predstavlja zonu ugodnosti) ono što ih štiti od ugroza različite vrste i nisu ga se spremni tako lako odreći. U konačnici, ispod njega se mogu ugodno skriti. Ali taj isti oklop predstavlja i teret i otežava kretanje, usporava ritam napretka. "Ljudi kornjače" obično znaju što žele i spremni su ići ususret svom cilju, ali to moraju napraviti u skladu sa svojim ograničenjima. Korak po korak. Putovanje traje jer svako malo zastanu pod teretom svog oklopa, a on simbolizira strahove od neuspjeha, financijske nesigurnosti, ograničavajuća uvjerenja širokog spektra… Ono što može pomoći u kretanju naprijed je sljedeće: 

• Držite fokus na cilju ma koliko se dalekim ili nejasnim činio.
• Krećite se prema naprijed, nebitno koliko malo i sporo to bilo.
• Kad zapnete, nemojte razmišljati koliko vas to udaljava od cilja već se usmjerite na to da osvijestite što vam predstavlja trenutnu prepreku i otkrijte kako je možete otkloniti. Otklonite je i napravite novi korak naprijed. Mali, najmanji, ali koji vas vodi naprijed.
• Tijekom cijelog puta do cilja, slušajte svoju intuiciju. Čak i kad vaš um govori potpuno suprotno. Pogotovo tada.
• Ako opet zapnete i pokušate zastoj premostiti dosada prokušanim i učinkovitim metodama pa ne uspijete – otvorite se za nova rješenja imajući na umu izjavu Alberta Einsteina da je ludost raditi istu stvar iznova i očekivati drugačije rezultate. 

S druge strane, "ljudima zečevima" na putu do ostvarenja željenih ciljeva može biti od koristi sljedeće:

• Preispitajte se i promislite dvaput o izabranom cilju prije nego potrčite prema njemu.
• U brzini djelovanja nemojte izgubiti fokus na cilj.
• Osim brzine, imajte na umu i kvalitetu načina postizanja cilja kao i samog postignuća.
• Ponekad vrijeme odradi nešto za nas ako mu dopustimo (pa onda ne moramo mi).
• I još malo o vremenu: za neke odluke i promjene vrijedi ona izreka da "ne može prije nego što može" i doista se trebaju stvoriti okolnosti (često izvan naše kontrole) koje će ih podržati, a tu dolazimo i do posljednjeg…
• Tijekom cijelog puta do cilja, slušajte svoju intuiciju (zastanite, osluhnite, a onda se ponovno dajte u trk). Čak i kad vaš um govori potpuno suprotno. Pogotovo tada.

Također, još dvije činjenice važno je imati na umu. Prva je da naše potrebe, problemi i želje nisu uvijek iste prirode i zato im niti ne možemo pristupati na isti način. Primjerice, odluka da promijenimo posao ili realiziramo neki izazovan projekt nije ni blizu ista kao željeti upoznati svoju srodnu dušu ili odlučiti se na razvod braka nakon godina i godina zajedničkog života u vezi kroz koju smo donijeli na svijet jedno ili više djece. U svojoj biti nema razlike u tim situacijama ako ih gledamo strogo racionalno jer sve one zahtijevaju promjenu naše dosadašnje životne rutine (ako ne i radikalne rezove), ali u svim ostalim aspektima svaka od njih traži drukčiji pristup. Nekad ćemo prvo dugo u sebi promišljati i prelamati se pa tek onda "skočiti", a u drugoj situaciji ćemo se možda prvo baciti u vatru, a potom se snalaziti po putu. Druga činjenica je da naše razrješenje neke problemske situacije ili način provedbe željene promjene ne mogu biti tuđe preslikano iskustvo ni po vrsti ni po dinamici jer ne postoje dvije iste osobe niti iste sudbine iako ćemo za neke ljude smatrati da su nam vrlo slični i da su njihove životne borbe identične našima. I zato, ako baš morate, uspoređujte se i natječite isključivo sa samima sobom.